AlmoSfera

ponedjeljak, 21.08.2006.

VAŽNO I PREVAŽNO:

Puši, puši vjetriću!
Samo ne po moru,
jer se mala Alma vozi u lavoru!

(od sutra do 1.9., pa neću blogirati)

javit ću vam se kad se vratim, pilići moji mali veseli!

BAJ BAJ!
- 11:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 19.08.2006.

KRIMISAGA broj 2

Strašan prizor šokirao je stanovnike do tada mirnog primorskog talijanskog mjesta. Mlada djevojka Sofia Odletti očajna je izašla iz kuće i krenula u potragu za svojim dečkom Dariom koji se sinoć nije vratio u njihov stan. Hodala je plažom i uskoro našla na Darievo tijelo. Bilo je prekasno. Otrčala je u kuću i pozvala policiju.

Policajka Brigitta de Begliuci primila je poziv panične djevojke i odmah se uputila na mjesto nesreće. Forenzičarski tim krenuo je u potragu za dokazima na mjestu nesreće. S obzirom da je ubojstvo počinjeno na pješćanoj plaži, oko tijela je bilo mnogo tragova obuće otisnutih u pijesak. Već na prvi pogled moglo se zaključiti da se žrtva borila s ubojicom.

Forenzičari su fotografirali otiske obuće jer to može biti ključni dokaz u identificiranju počinitelja.

Dario Fraieri bio je mladi boksač i bio je omiljen u svojem mjestu. Susjedi su izjavili kako ne znaju da je s nekim bio u sukobu i ne mogu zamisliti tko bi naudio njihovom mezimcu.

Rezultati obdukcije pokazali su da je Dario ubijen udarcem u glavu.

Nekoliko dana kasnije policiju je nazvala Pamelina Andersoni, Darijeva trenerica i dugogodišnja ljubavnica koju su svi poznali po njezinom bujnom poprsju i predivnoj dugoj crnoj kosi. Ona je dala izjavu policajki Brigitti de Begliuci koja je vodila cijeli slučaj.

Ovo je izjava Pameline Andersoni koju je dala policajki Brigiti i njezinom pomoćniku koji se zove Ricardo Pivo:

«Moj predivni Dario mi je pričao kako se posvađao sa onom fificom, njegovom djevojkom. Ona je saznala za našu predivnu ljubavnu vezu. Čak ga je izbacila iz njihovog stana i ja sam mu ponudila da se doseli u moju predivnu kuću na plaži. On je to i učinio. Toga strašnog dana je točno u 6 sati ujutro otišao iz moje kuće. Išao je trčati plažom. On je to radio svako jutro kako bi održao svoju predivnu liniju. Bio je odličan sportaš i odličan ljubavnik. Oh, tako sam nesretna. Tada sam ga zadnji put vidjela. Nikada se više nije vratio, a onda sam saznala da je moj predivni Dario ubijen. Ubila ga je ona vještica Sofia Odletti. Ona je ubila mojeg predivnog Daria. Uhapsite ju i bacite u tamnicu! Sad se ispričavam! Moram ići na pilates!»

Pamelina je laganim korakom krenula prema izlazu iz prostorije. Policajac Ricardo je uživao prateći njezine sexy pokrete. Pamelina Andersoni je bila san svakog muškarca.

Forenzičarska analiza otisaka obuće pronađenih na mjestu ubojstva pokazala je da su tamo bile dvije osobe. Otisci su odgovarali tenisicama koje je Dario tad imao na nogama, a drugi su po veličini odgovrali ženskoj nozi. To je bio trag koji je policiju naveo da ispita žrtvinu djevojku Sofiu Odletti. Ona nije p
ristala razgovarati s policijom bez odvjetnika i odbila je policajce pustiti u kuću. No oni su se uskoro vratili s nalogom i prekopali njezin stan. Uzeli su svu njezinu obuću i poslali ju u laboratorij kako bi provjerili odgovara li obuća otiscima pronađenim u pijesku.

Sofia Odletti pozvana je na salušanje na kojem je prisustvovao i njezin odvjetnik Ramiro Brani.

Ovo je izjava Sofie Odletti, žrtvine djevojke:

«Teško mi je zamisliti da se to dogodilo. Tako sam nesretna. Razmislila sam o tome tko bi ga mogao ubiti i mislim da je to učinila njegova trenerica i ljubavnica, ona fifica Pamelina Andersoni. Dario me zaprosio i kad sam pristala na brak, obećao mi je da će prekinuti sve kontakte sa Pamelinom. Te večeri je otišao razgovarati s njom i više se nikada nije vratio kući. Ona je ubila mojeg Darija. Uhapsite ju i bacite u tamnicu.»

Sada je policija bila u teškoj situaciji. Dvije žene međusobno su optuživale jedna drugu. Policija je vjerovala da je jedna od njih bila kriva.

Policajci su nabavili nalog za pretraživanje kuće Pameline Andersoni. Uzeli su svu njezinu obuću i odnjeli ju na analizu. Forenzičari su morali usporediti đonove Pamelininih cipela, sa otiscima obuće pronađenih na mjestu ubojstva.

Analiza otisaka cipela dokazala je da je ubojica nosila cipele koje su pripadale Pamelini Andersoni. No problem je bio u tome što su te cipele pronađene u kući Sofie Odletti. Policija opet nije mogla riješiti slučaj. Bile su dvije mogućnosti:

Sofia Odletti ukrala je cipele Pamele Andersoni kako bi ostavila njezine tragove na mjestu ubojstva. No na njezinu žalost policija je uzela cipele pa ih nije uspjela vratiti u Pamelininu kuću!
Pamelina Andersoni ubila je svojeg ljubavnika i namjerno ostavila otiske, a cipele je podmetnula u kuću Sofije Odletti kako bi nju optužili za ubojstvo.

Istraživači su dokazali da Sofia Odletti nosi broj obuće 36, a Pamelina Andersoni 38. To je odbacilo mogućnost da je Pamelina Andersoni jednom posudila cipele Sofiji. Istraživači su saznali da su njih dvije prije bile prijateljice, pa bi to bilo moguće. Njihovo prijateljstvo je prekinuto kad je Sofia saznala da je Pamelina Andersoni ljubavnica njezinog dečka.

Policija je odlučila ispitati obadvije djevojke na detektoru laži. Test je pokazao da je ubojica Sofia O
dletti. No problem je bio u tome što se testiranje detektorom laži na sudu ne prihvaća kao dokaz. Dok se ne pronađe oružje kojim je Dario ubijen, ubojica će biti na slobodi. Policija je zatražila da se Sofiji Odletti zabrani napuštanje mjesta su naredili policajcima da ju ne ispuštaju iz vida.

Nakon četiri dana je policajka Brigita primila poziv starije gospođe Mihaele Babe. Mihaela Baba bila je Sofijina susjeda koja je u svojem vrtu pronašla zakopanu tavu.

Forenzičari su laboratorijskom analizom na travi pronašli krv koja pripada mladom boksaču Dariu Fraieriu, i otiske prstiju Sofie Odletti. To je bio ključan dokaz i policija ju je mogla uhapsiti i službeno optužiti za ubojstvo njezinog dečka.

Porota je na sudu Sofiu Odletti osudila na 35 godina zatvora zbog ubojstva.


EVO ŠTO SE ZAPRAVO DOGODILO:

Mladi boksać Dario Fraieri posvađao se sa svojom djevojkom Sofiom Odletti u 19 sati. Ona je rekla da su dovoljno dugo u vezi i da bi trebali polako počet razmišljati o braku. Dario je odgovorio da nije spreman, što je razljutilo Sofiu koja mu je tad počela prigovarati zbog njegove veze sa svojom trenericom Pamelinom Andersoni. Ozbiljno su se posvađali i Dario je otišao iz kuće.

U tri sata ujutro Sofia je bila ljuta jer se Dario još nije vratio kući i otišla ga je tražiti. Došla je i do kuće na plaži koja je pripadala Pamelini Andersoni, te je kroz prozor vidjela Pamelinu i svojeg dragog u vrtlogu strasti. Odlučila se osvetiti i ubrzo je skovala pakleni plan: oboje će platiti zato jer su joj se narugali. Pred ulazom je ugledala Pamelinine tenisice, uzela ih je i otišla.

Dario Fraieri prespavao je kod svoje ljubavnice i točno u šest sati ujutro krenuo na trčanje plažom. To je činio svakoga dana u isto vrijeme i uvijek je išao istim putem. Dok je trčao naišao je na Sofiu koja ga je čekala pored stijene obučena u kratkoj crvenoj haljini, a na nogama je imala Pamelinine tenisice. Napala ga je. On se pokušao obraniti, no ona ga je udarila tavom u glavu. Namjerno je ostavila dobro vidljive otiske cipela oko tijela i pobjegla. Tavu je zakopala u susjedinom vrtu. Cipele je planirala vratiti u kuću Pameline Andersoni, no nije stigla jer ih je prije uzela policija.

To se dogodilo prije 6 godina
. Sofia odletti je sada u zatvoru. Pamelina Andersoni zaručila se za Darievog brata blizanca koji se zove Mario Fraieri. Oni očekuju dijete!

- 11:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 18.08.2006.

ROMANTIČNA ROMANTIKA

Bila je noć, negdje oko deset sati.
Mala su djeca već otišla spati.
Radnja se događa u jednom kafiću,
Gdje svi uživaju u ukusnom piću.
Kafić je vlasniku kupio tata.
Radno je vrijeme od 0-24 sata.
I dok dobra mjuza poluglasno svira,
U kafić je ušla djevojka Mira.
Mira pije kapućino,
Dovoljno je slatko & baš joj je fino.
Preko puta nje Max sjedi i pije crno vino,
Koje je i njemu jako fino!
Ne vidi mu oči jer crne naočale ima!
U ritmu muzike glavom klima.
Prilazi joj tada i kaže: «Ej, mala!
Bi li možda sa mnom zaplesala?»
Plesali su oni jako dugo,
Čvrsto su držali jedno drugo!
Mira nije plesat dobro znala:
3put je Maxu na nogu stala.
Zato su uskoro od
plesa odustali.
Nastavili su pričati, bar su to oboje znali.
Komentirali su sve: filmove, glazbu, modu, sport i zdravstvo!
Među njima se uskoro razvilo pravo poznanstvo.
Nekoliko pića još su pili.
Stvarno su jako veseli bili.
Nisu ni primjetili da je noć već prošla.
Nisu mogli vjerovati da je zora došla.
Krenuli su u šetnju Max i Mira,
Hodali su od centra sve do Maksimira.
Max je djevojku otpratio do stana.
Vrata joj je otvorila njena sestra Ana.
Dok se Ana pakirala za odlazak na more,
Mira joj je pričala svoju priču o amore.
Rekla joj je da se na prvi pogled zaljubila
I da bi se sad s njim najradije ljubila.
U sobu je u ušla i mama Vesna.
Ona je bila vrlo bijesna.
Od brige gdje je Mira skoro je policiju zvala,
Cijelu noć nije spavala.
Mira se ispričavala jer nije cijelu noć došla kući:
«Mama, 20 mi je godina, please, ne moj me tući!»
Vesna odgovara: «Smjesta mi kaži gdje si bila,
Ili te budem opako kaznila!»
Mira joj je rekla, al je izostavila neke detalje,
Pazite sada kako priča ide dalje.
Mama je i dalje bila vrlo ljuta,
Pa joj se Mira maknula sa puta.
Otišla je ona u sobu svoju

I nalakirala nokte u crvenu boju.
Odjednom joj na mobač stigne poruka ova:
«Hoćemo li večeras u kino, curo mojih snova?»
Vjerovatno mislite da joj tu poruku Max šalje!
Niste pogodili, ovako ide dalje:
Poruku je poslao jedan Dino,
Zvao je Miru da idu u kino!
Dineku se Mira sviđala jako,
Za nju je obukao svoj najljepši sako.
I Dino je Miri bio jako drag,
Bio je zabavan kao mali vrag.
Nakon filma došli su u bar,
Mira je odmah ugledala jedan par!
To su bili Max i neka plavuša,
A to je bila njegova cura
Nuša!
Mira je shvatila da je Max gad,
Iz kafića je ona izjurila tad.
Dino je odmah krenuo za njom,
Kući ju je odvezao na motoru svom.
Pred ulazom u stan pusu joj je dao.
Ujutro ju je na mobitel zvao.
Kasnije joj je poklonio buket ruža!
Shvatila je da joj Dino pravu ljubav pruža.
Iduće godine, Mira je bila u bijeloj vjenčanici, a Dino u fraku.
Sada već osam mjeseci žive u sretnom braku.
Uskoro su Miru hvatale jutarnje muke!
Što se desilo, shvatile bi i tuke.
Mala joj je beba u trbuhu bila!
Priča se ova sretno završila!







- 12:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.08.2006.

Ljubavni pjesmuljak broj 2

Šta se dogodi ako su cura i dečko zaljubljeni, a ne mogu doći jedno do drugog zato jer stoje na različitim obalama rijeke? A mosta u blizini nema i nema i nema .....
Dogodi se ovo:


Da dođe do njega smetala joj je bara.
Voda je bila čista kao iz bunara.
Problem je bio što je duboko.
Al gledalo ga je stalno njeno plavo oko!
Srce joj je kucalo jako snažno!
Da ga zagrli bilo joj
je tako važno.
Brzo je rješila svoju dilemu:
Odlučila je zaplivati prema njemu.
U vodu je skočila,
Svoju kosu smočila.
Oko nje plivala je patka mila,
Kva kva kva ona joj je govorila!
Dođe cura do obale na drugoj strani.
Da zagrli svog dragog
ništa joj ne brani.
Zagrljaji i puse dogodili se tada!
Kraj ove pjesme došao je sada!
- 11:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 09.08.2006.

Ljubavni pjesmuljak

Mladi je Lukas upoznao Anu.
Poklonio joj je plišanu bananu.
Njoj se poklon svidio jako!
Srce njeno osvojio je lako.
Odmah mu je dala svoj telefonski broj.
Skoro svakog dana išli su na spoj.
Na trećem spoju dao joj je pusu.
Dogodilo se to u autobusu.
Nekoliko puta išli su na plažu.
Prehodali su skupa dugu kilometražu.
Uskoro su njih dvoje i zajedno spavali.
I jedno drugom ljubav svoju davali.
Ana je Lukasa predstavila ocu i majci.
Prihvatili su ga oni, sreća ko u bajci.
I Lukasovoj obitelji svidjela
se Ana,
Rekli su čak da je ona djevojka bez mana.
Prije 2 mjeseca Lukas i Ana su se zaručili,
I s pripremama za vjenčanje dobro se namučili.
Nakon raskošne svadbe su medeni mjesec proveli u Parizu,
No zbog aktivnosti u hotelskoj sobi nisu stigli vidjet Mona Lizu.
Bar su se popeli na toranj od Eifela.
Za 9 mjeseci rodila se mala Izabela.
Mala beba, što joj treba? Trebaju joj pelene,
Žute i zelene!
Godinu dana Ana je na porodiljskom bila,
A onda se zaposlila u prodavaonici tekstila.
Lukas je uskoro diplomirao medicinu.
Za godišnjicu braka otišli su u Kinu.
Od tada su već tri godine prošle.
U njihov su život dve blizanke
došle.
Stariju su nazvali Nina,
A mlađoj su dali ime Lina.
U desetoj godini braka nastupila je svađa.
Nije bilo strašno, i to se događa.
Godine su prolazile, sve kćeri sad su majke.
Lukasu i Ani u penziji je život ko iz bajke.
Oni obožavaju svoje unučiće male.
S njima se rado igraju i smišljaju šale.

I došli su tako do godine ove.
U životu ih još čekaju pustolovine nove.
Nadam se da će biti sretni
jako.
Tu je pjesmi kraj, eto tako!
- 10:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 08.08.2006.

KRIMISAGA

Erika Pantišak bila je mlada prodavačica u butiku skupocjene odjeće čija je vlasnica bila poznata modna kreatorica Olivera Jakobs.
«Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!» zavrištala je dramatično Erika kad je vidjela razbijena staklena vrata od butika, i kad je shvatila da su sve skupocjene haljine nestale. Odmah je uzela mobitel i nazvala policiju.

Točno u osam sati ujutro policajka Marta Bosiljković primila je poziv. Odmah je otišla sa kolegom inspektorom Eduardom Špelinovcem provjeriti o čemu se radi. Došli su u butik iz kojeg je pozvana policija. Sve je bilo u neredu. No nešto je bilo neobično: ukradene su samo haljine, a novac je ostao u blagajni. Eduard je odmah zaključio da se ne radi o profesionalnom lopovu, već o amateru.

Inspektor Eduard odmah je pozvao forenzički tim koji je detaljno pretražio butik. Pošpricali su pod i police luminolom, a onda su zamračili prostoriju ne bi li na taj način utvrdili postoje
li gdje tragovi krvi (ako postoje, na tom će mjestu tekućina svjetliti u zamraćenoj prostoriji). Na zastoru kabine pojavio se trag. Jedan od forenzičara pronašao je trag krvi i na razbijenom staklu. Odmah su prikupili uzorke i poslali ih u laboratorij na analizu.
Otiske prstiju nisu provjeravali zbog toga što u butik svakodnevno ulaze desetci osoba, tako da na taj način ne bi mogli pronaći osumnjičene.

Policajka Marta odlučila je istražiti život mlade prodavačice Erike i vlasnice butika Olivere Jakobs. Saznala je da je Olivera ljubavnica od kardiologa Franka Durenda. Franko Durendo bio je liječnik talijanskog porijekla u srednjim tridesetim godinama koji je radio u jednoj klinici. Istražujući njegovu financijsku situaciju otkrila je da duguje mnogo navca. Od njegovih poznanika saznala je i da često boravi u kockarnici. Sada je on postao osumnjičen.

Policajka Marta nabavila je nalog za premetačinu Frankovog stana. Sa timom forenzičara krenula je u detaljnu potragu, no nisu uspjeli pronaći konkretne dokaze. Doktor Franko je pristao dati uzorak krvi kako bi ga u laboratoriju usporedili sa krvlju iz butika pomoći DNK tehnologije.

Istraživanje u laboratoriju provela je agentica Natalia Kovačiček. Ona je pomoću DNK analize utvrdila da krv pronađena u butiku nije ni Oliverina, ni Erikina ni Frankova.

Istraga je opet bila na početku.
Dva tjedna kasnije policajka Marta primila je poziv od Oliverine prijateljice Višnje Opašić (djevojački Lasović). Ona je razgovarala sa policijom i rekla kako joj se prije nekoliko tjedana Olivera požalila kako njezin ljubavnik ima problema sa vlasnikom kazina jer duguje 30 000 Eura. Višnja kaže da je Olivera rekla da mora pomoći svom ljubavniku i da je spremna na drastične mjere. Također kaže da je slučajno čula kako njezin brat, Max Lasović mobitelom vodi neobičan razgovor sa Oliverom.
Policajka Marta je istraživajući o Oliverinom životu utvrdila i da je Olivera bila ljubavnica Višnjinog muža Jakova Opašića, a bila je i u vezi sa Višnjinim bratom Maxom. Nakon rastave, Višnja se preselila u bratovu kuću. Policija je posumnjala da se Višnja možda želi osvetiti Oliveri, pa su zatražili da svoju izjavu ponovi na detektoru laži. Ona je pristala i pokazalo se da govori istinu. Sada je Olivera Jakobs postala glavni osumnjičenik za provalu u vlastiti butik. No nije bilo dokaza.

Mjesec dana kasnije Max Lasović uhapšen je jer je na izlasku iz zemlje (išao je u shopping u Trst) u njegovom autu pronađena vrećica sumnjivih pilula. Odmah je priveden. Laboratorijska analiza pokazala je da se radi o drogi.
Uhitili su Maxa zbog posjedovanja droge i ponudili su mu nagodbu: neće ga optužiti ako kaže sve što zna o provali u butik Olivere Jakobs.

Evo što je on rekao: «Te večeri sam doma gledao snimku serije Marisol na dvd-u. Na mobitel me nazvala bivša ljubavnica Olivera Jakobs i ponudila mi 5000 Eura ako provalim u njezin butik i uzmem skupocjene haljine koje su osigurane na iznos od 150 000 Eura
. Zate da je Olivera svjetski poznata kreatorica.... Pristao sam. Provalio sam u butik, ukrao haljine, stavio sam ih u vreću u kojoj je bilo i kamenje i bacio ih u jezero da potonu. Olivera je trebala od osiguravajuće kuće dobiti novac koji bi dala svom ljubavniku, nekom doktoru, koji bi podmirio kockarske dugove.»
Max Lasović pristao je odgovarati na pitanja pred detektorom laži i pokazalo se da govori istinu. Također, laboratorijskom analizom njegove krvi dokazano je da odgovara krvi pronađenoj u butiku.
Idući dan Max je pozvao policajca Eduarda i rekao mu da u sefu u banci ima papir na kojem je Olivera pismeno pristala da će mu platiti ako obavi posao.

Policija je poslala tim ronioca da pretraže jezero. Pronašli su vreću sa haljinama.

Sada su imali dovoljno dokaza da uhite Oliveru Jakobs. No policija ju nije uspjela pronaći. Njezina susjeda Barica Mlinarec rekla je kako je čula Oliveru kako je iz svojeg vrta mobitelom rezervirala avionske karte za Njemačku, sa avionom koji polazi toga dana u 14:00 sati. Nije bilo mnogo vremena, pa je policija krenula na aerodrom. Sustigli su automobil koji je vozila osumnjičena. Prilikom uhićenja, pružila je otpor policiji i mladog policajca je pokušala udariti tavom po glavi.
Policajci su ju uspjeli svladati i uhitili su je zbog prijevare i napada na policajca.

Olivera Jakobs sada je u pritvoru i čeka suđenje koje će se održati u rujnu 2006. godine.
Maxu Lasoviću također će se suditi, no samo
zbog provale. Policija ga nije optužila za posjedovanje droge zbog toga što je pristao surađivati.

Policija je uspješno riješila još jedan slučaj.


- 11:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.08.2006.

LjUBAVNA PRIčA IZ šKOLSkE kluPIcE

Stanislava Janić bila je srednjoškolka, maturantica. Velika većina njezinih kolega iz razreda veselila se kraju školske godine koji samo što nije došao. No Stanislava je zbog toga bila jako tužna. Ona je bila zaljubljena u mladog i nadasve zgodnog profesora iz fizike Roberta Bundevnjaka.
«Ah, sirota li sam! Nikad ga više neću vidjeti!» plakala je Stanislava dok je navečer sjedila pred prozorom i slušala zvuk kiše koja je padala.
Suze su joj tekle iz očiju.
«Što da radim? Što da radim? Oh, kad bih barem mogla pronaći neko rješenje! Možda da nemjerno padnem razred? Ne, to ne dolazi u obzir. Pa majka bi me kaznila i ne bi mi dozvolila da na ljetovanje odem s prijateljicama u Indoneziju. Moram proći razred i upisati medicinu! Tko zna, možda ga jednog dana i sretnem!» razmišljala je Stanislava.

Maturirala je sa čistom peticom. Tada, kad je bila zadnji put u školi, zamalo da je svom dragom profesoru rekla koliko ga voli. No, nije imala dovoljno hrabrosti. Bojala se da će ju odbiti, jer ona nije znala da je i on zaljubljen u nju. A bio je zaljubljen, ah kako je bio zaljubljen. On je bio mlad profesor, tek je diplomirao kad
se zaposlio u toj gimnaziji. A to je bilo upravo kad je Stanislava krenula u četvrti razred.
Toga dana, kad su se dijelile maturalne svjedodžbe, htio je i Robert Stanislavi reći koliko ju voli. No ni i on nije imao hrabrosti. Mislio je da takva ljepotica, a Stanislava je bila predivna, sigurno ima dečka.
I tako su se njih dvoje rastali, ne znajući da su njihovi osjećaji obostrani.
Ah, takav je život!

Upisala se stanislava na fax – naravno na medicinu. Položila ona sve ispite na prvom roku. Diplomirala ona i zaposlila se u jednoj klinici. A njezina ambulanta imala je roze zidove i žuta vrata. Njezin je stol bio žarko crven, a sjedila je u žutoj fotelji.

Nakon nekoliko godina upoznala Stanislava Maxa. Udala se za njega, raodila mu sina Mislava, a onda se Max počeo opijati.
«Ma šta će mi taj pijanac?» pomisli Stanislava i zatraži razvod.

U međuvremenu je i Robert, profesor iz fizike, upoznao predivnu Esmeraldu. A ona je bila slijepa i uvijek se oblačila u zeleno. Obožavala je šetati poljima, pa su ju svi zvali Esmeralda, flor del campo. Ona je rođena u Meksiku (tamo je navodno o njoj snimljena i neka sapunica). No nakon propalog braka Esmeralda se doselila u Hrvatsku, upoznala Roberta, udala se za njega i rodila mu kćer Kety
. No Robert je i dalje volio Stanislavu, pa je jednom za vrijeme razgovora Esmeraldu nazvao Stanislava. Esmeralda je pobjesnila, pokupila je svoje stvari i otišla nazad u Meksiko. Pismeno je zatražila razvod.

Igrom slučaja Kety (Robertova kći) i mali Mislav (Stanislavin sin) istovremeno su krenuli u osnovnu školu. Čak su išli u isti razred i njiohova učiteljica Belinda Frulaš odredila je da moraju sjediti u istoj klupi. A sjedili su u drugoj klupi u srednjem redu.
Mali Mislav zaljubio se u Kety, pa joj je iskazivao ljubav onako kako to čine sedmogodišnjaci: vukao ju je za kosu, sakrivao joj stvari .... A ona ga je uvijek tužakala učiteljici Belindi.
«Sad mi je dosta vas dvoje, balavci mali neodgojeni. Pozvat ću vaše roditelje na razgovor!» vikala je učiteljica Belinda dok je po školskiom hodniku trčala sa šibom u ruci i lovila Kety i Mislava koji su se potukli jer je Mislav ukrao Ketynu pirošku sa sirom i pojeo ju.

I tako su njihovi roditelji morali doći na razgovor, a onda se dogodilo nešto divno: Robert i Stanislava su se prepoznali. Brzo su s učiteljicom Belindom dogovorili da razmjesti Kety i Mislava. Ona je odlučila da će Kety sjedit sa Goranom u drugoj klupi u redu do prozora, a Mislav sa Andreom u četvrtoj klupi u srednjem
redu. Zbog toga su Tamara i Dalibor morali zajedno sjediti u drugoj klupi u srednjem redu, ali to uopće nije bitno za ovu priču.

Nakon razgovora sa zelenokosom učiteljicom, Stanislava i Robert otišli su na ručak u japanski restoran Nuti Jati. Tamo su razgovarali i napokon priznali jedno drugome svoju ljubav.
A onda: cmok cmok!

Uskoro su se vjenčali. Živjeli su u lijepoj kući zajedno sa Mislavom i Kety. Stanislava je ostala trudna. Rodila je sina kojeg su nazvali Diego!

I svi su bili sretni.

Ali Mislav i Kety više nikad nisu u školi sjedili u ustoj klupi. Učiteljica Belinda to nije dozvolila.

Čiča miča – gotova je pri
ča!
- 10:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 04.08.2006.

LJUBAV I BANANE

Čitam druge blogsiće, i vidim kako mnogi pišu o ljubavi. Zato sam i ja odlučila napisati ljubavnu priču. Jako je romantična! Pazi sad ovo:

«Ana banana! Ana banana!» vikali su joj svi još dok je išla u osnovnu školu.
Ali ne zato što se riječ banana rimovala s njezinim imenom ili zato što je obožavala jesti banane (uopće ih nije voljela jesti!).
Svi su ju tako zvali jer je to bilo njezino prezime. Da, ona se zvala Ana Banana. Otac joj se zvao Branko Banana, a majka se zvala Višnja Banana. Višnji je djevojačko prezime bilo von Hesbelmeier, ali se udala za Branka, pa je preuzela njegovo prezime.
Ana Banana imala je vrlo uzbudljiv život. U vrtiću je bila najpopularnija. Ljetne praznike provodila je kod bake Slavice u Malinskoj i tamo je bila glavna zabavljačica. Svi su je voljeli i htjeli su biti dio njezinog društva. Isto tako je bilo i u osnovnoj školi
. Bila je najbolja učenica u razredu i uvijek je prolazila sa pet nula. Tako je bilo i u srednjoj. A najljepša uspomena iz s
rednje škole bilo joj je maturalno putovanje u Kazahstan. Tamo su se odlično proveli i tamo se prvi put poljubila s dečkom. Bio je to Zvonko, zgodni veseli momak iz njezinog razreda koji joj se jako sviđao.
I tada su postali ljubavni par. Čak su i upisali isti fakultet – biologiju.
No onda se njihov životni put razdvojio. Zvonko je morao otputovati s obitelji u Indiju jer je njegov otac dobio odličan posao u jednoj firmi koja se bavila marketingom.
Ana je bila tužna, no nakon nekog vremena se potpuno oporavila.
Nije se više nikad zaljubila (zapravo je, al nije to bilo ništa ozbiljno).
Zaposlila se kao profesorica u jednoj srednjoj školi i predavala je biologiju.
Njezin razred je trebao ići na maturalac, a za destinaciju su odabrali Japan. Nije bila zabrinuta, jer je savršeno znala japanski jer ga je učila u školi stranih jezika zajedno sa Zvonkom (prije njegovog odlaska u Indiju).
Došli su oni u Japan i u hotelskom restoranu bio je organiziran maskenbal. Ana Banana zamaskirala se u tursku princezu. Na sebi je imala žarko crvene dimije
, a gore prekrasni crni grudnjak sa srebrnim perlama. Oko lica je imala predivnu svilenu maramu, a na nozi sandale. A maskembal je bio predivan. Odjednom joj je prišao muškarac zamaskiran u lava. Mislio je da je ona Japanka, pa joj je r
ekao: «Ni ča ha va! Ha ju čuto. Aća pa kapo!» (to znači: Pozdrav, ljepotice. Lijepa si poput najdragocjenijeg dijamanta!)
Ana je odgovorila: «Mi to Hajato. Nu če va ha jači! Šatu miti!» (to znači: Hvala na komplimentu. Sigurno je i ispod lavljeg kostima prekrasan muškarac.»
Tajanstveni muškarac skinuo je lavlju masku. Ana Banana nije mogla vjerovati da vidi svojeg Zvonka.
«Zvonko, pa to si ti, prinče moj, ljubavi mog života, najsjajnija zvijezdo što samo za mene nebo osvjetljava!?» rekla je Ana uzbuđeno i skinula maramu da joj se vidi lice.
«Ano, biseru moj! Perlo najljepša na svijetu. Djevojko bajna, princezo moja? Mislio sam da te više nikad neću vidjeti.» rekao je Zvonko.
Strastveno su se poljubili. Bio je to predivan poljubac poput onih iz američkih filmova. Tako dirljivo, tako romantično ..
«Opaaaaaaaaaa! Ooooooooooooo!» počeli su zviždati učenici koji su bili na maskenbalu.
«Šutite ili ćete svi dobiti jedinice!» rekla je Ana Banana.
Svaki dan su bili zajedno, a onda su se opet morali razići, jer Ana se morala vratiti u Hrvatsku, a Zvonko u Indiju.
No Zvonko više nije mogao bez svoje Ane Banane, pa se odlučio vratiti u Hrvatsku. I sada je tu. Prošli tjedan su se vjenčali, no Ana je odlučila zadržati svoje djevojačko prezime. A da joj dokaže koliko ju voli, Zvonko je preuzeo njezino prezime, pa je postao Zvonko Banana. Čekaju bebu, a na ultrazvuku su vidjeli da će biti djevojčica
.
Odlučili su joj dati ime Japy, da ih uvijek podsjeti na Japan, daleku zemlju u kojoj su obnovili svoju ljubav iz mladosti.
..... Jadno dijete! Zvat će se Japy Banana!
- 11:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 02.08.2006.

ZA SVE JE KRIVA JEDNA PLAVA LOPTA SA ŽUTIM TROKUTIĆIMA

Terezija Guslaček bila je stara žena u kasnim šezdesetim godinama. Bila je prilično debela, odjevala se u široke haljine sa cvjetnim uzorkom, a svoju dugu prosjedu kosu uvijek je vezala u pundžu. A bila je jako ohola i umišljena. Nije imala prijatelje, a ni obitelj nije komunicirala s njom. Sama je za to bila kriva, jer nikome nije dozvoljavala da joj se približi. Neki ljudi iz njezinog sela kažu da nitko nije smio ući u njezinu kolibu jer je ona smatrala da nitko osim nje toga nije dostojan. Zbog njezine oholosti mnogi su govorili da ima hladno srce poput metala, pa su joj zato i dali nadimak Metalna baba.
No i Metalna baba znala je što znači ljubav. Postojalo je jedno biće (osim nje same) koje je ona iskreno voljela. Bila je to njezina mačka Zorica, sedmogodišnja mješanka sijamske i perzijske mačke.
Jednoga dana seoski dječaci igrali su se na livadi ispred Terzijine kuće. Lopta im je slučajno upala kroz prozor i razbila vazu koju je Metalnoj babi poklonila njezina majka Slavica (kojoj je nadimak bio Kamena žena – očito je Terezija svoj karakter naslijedila od mame).
Kad je metalna baba vidjela što su joj mali nevaljalci napravili, uzela je metlu u ruke, izjurila iz kuće i počela naganjati dječake po cijelom selu. No ona nije mogla trčati brzo poput njih, pa je zgrabila susjedov romobil i krenula u potjeru. Ipak, dječaci su joj uspjeli
pobjeći, na njihovu sreću. Da ih je kojim slučajem uhvatila, loše bi se proveli, jer je Metalna baba u mladosti trenirala karate i imala je crni pojas.
Kako nije uspjela uloviti dječake koji su joj razbili vazu, krenula je natrag prema svojoj kući, psujući male nevaljalce. Kad je došla u kuću vidjela je da joj je zagorio gulaš koji je kuhala. Bila je jako ljuta. A onda je ugledala onu loptu, izašla je pred kuću, stavila loptu na pod i svom snagom udarila nogom po lopti. Lopta je odletila desetak metara u daljinu i udarila je u krošnju drveta ispod kojeg je na klupici sjedio stariji gospodin. Kako je lopta udarila u krošnju, jabučica je opala dedeku na glavu, a onda i lopta.
Bio je to deda Štef, sedamdesetogodišnji udovac, proćelav, dosta mršav. On je točno vidio odakle je došla lopta. Stavio je svoj slamnati šešir na glavu, uzeo loptu i laganim koracima uputio se prema kući Metalne babe. On je tu u selu bio samo u posjetu sv
ojoj obitelji, pa nije poznavao Metalnu.
Pokucao je na vrata njezine kolibe. Ona ih je otvorila i nijemo je gledala u dedu Štefa.
Deda Štef je nijemo gledao Metalnu babu.
A onda je Štef napokon rekao: «Tako si predivna. Ovakvu ljepoticu nisam već dugo vidio.»
Metalna baba se nasmijala i pozvala Štefa u svoju kolibu........

Nakon tri tjedna su se vjenčali (bilo je to u prošlu subotu). Sada su u Las Vegasu gdje su išli na medeni mjesec. Poveli su i mačku Zoricu. Sigurno se pitate zašto su išli baš tamo na medeni mjesec. Zato jer je deda Štef htio ispuniti najveću želju svoje žene, da
vidi Eifelov toranj u Parizu, no na aerodromu su slučajno ušli u pogrešni avion i tako su završili u Las Vegasu. Naravno, odlično se provode...... A kako i ne bi, pa zaljubljeni su.
- 12:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 01.08.2006.

CILJ JE . . . . . .

Sa 4 godine, cilj je . . . . ne piškiti u gaće.
Sa 12 godina, cilj je . . . . imati prijatelje.
Sa 16 godina, cilj je . . . . imati vozačku dozvolu.
Sa 20 godina, cilj je . . . . imati sex.
Sa 35 godina, cilj je . . . . imati novca.
Sa 50 godina, cilj je . . . . imati novca.
Sa 60 godina, cilj je . . . . imati sex.
Sa 70 godina, cilj je . . . . imati vozačku dozvolu.
Sa 75 godina, cilj je . . . . imati prijatelje.
Sa 80 godina, cilj je . . . . ne piškiti u gaće.


(Ovaj tekstić sam prepisala iz jedne knjige. Priznajem! Sad me ne možete optužit da sam plagijatorica. Tra la la la la.)
- 10:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.